Vjenčanja Jehovinih svjedoka su jednostavni i dostojanstveni događaji na kojima se održava kratak biblijski govor. Nakon govora može biti organizovana svadba, na kojoj može biti poslužena hrana. a Božija Riječ, Biblija, otkriva da je Isus na početku svoje službe bio na svadbi u gradu Kani (Ivan 2:1–11).

•  Kako izgleda samo vjenčanje?

•  Gdje se održavaju vjenčanja Jehovinih svjedoka?

•  Ko može prisustvovati vjenčanju?

•  Postoje li neka pravila oblačenja?

•  Daju li se mladencima pokloni?

•  Održava li se zdravica?

•  Bacaju li gosti rižu i konfete?

•  Poslužuju li se hrana i piće?

•  Ima li muzike i plesa?

•  Slave li Jehovini svjedoci godišnjicu braka?

 Najvažniji dio događaja je govor za vjenčanje, koji traje oko 30 minuta i drži ga neko od Jehovinih svjedoka. Govornik se toplim i srdačnim riječima obraća mladencima i ističe biblijske principe koji im mogu pomoći da imaju trajan i sretan brak pun ljubavi (Efežanima 5:33).

 U mnogim zemljama država daje dozvolu nekome od Jehovinih svjedoka da obavlja vjenčanja. Ako je tako, mladenci pred kraj govora daju bračne zavjete i tada mogu razmijeniti prstenje. Na kraju ih govornik proglašava mužem i ženom.

 U drugim zemljama zakon zahtijeva da se par vjenča kod matičara ili u gradskoj vijećnici. Oni to učine kratko prije govora za vjenčanje. Ako tokom građanskog vjenčanja nisu dali bračne zavjete, mogu to učiniti pred kraj govora. Ako jesu, ali ih žele ponovo izreći, izgovaraju ih u prošlom vremenu. Na kraju govora upućuje se molitva Jehovi za blagoslov novopečenog bračnog para.

 Mnogi Jehovini svjedoci odluče da se govor za vjenčanje održi u dvorani Jehovinih svjedoka, ako je to moguće. b Ako mladenci planiraju svadbu, održavaju je na drugom mjestu.

 Ako se vjenčanje održava u dvorani Jehovinih svjedoka, obično mu može prisustvovati ko god želi – i Jehovini svjedoci i oni koji to nisu. Ako mladenci organizuju svadbu, sami biraju koga će pozvati.

 Iako za vjenčanje u dvorani Jehovinih svjedoka ne postoje posebna pravila oblačenja, Jehovini svjedoci se trude da se oblače pristojno i dostojanstveno, u skladu s biblijskim principima. Lijepo je i kad se drugi tako obuku za taj svečani događaj (1. Timoteju 2:9). Naravno, isti principi vrijede i za svadbu ako je par odluči imati.

 Božija Riječ nas potiče da budemo velikodušni (Psalam 37:21). Jehovini svjedoci rado daju i primaju vjenčane poklone (Luka 6:38). Ali oni ne traže da im se daju pokloni niti pred svima čitaju ko je uručio poklon (Matej 6:3, 4; 2. Korinćanima 9:7; 1. Petrova 3:8). Taj se običaj kosi s biblijskim principima, a i gosti bi se zbog toga mogli osjećati neugodno.

 Ne. Jehovini svjedoci ne nazdravljaju jer taj običaj ima nekršćansko porijeklo. c Oni žele da mladenci imaju sretan brak, ali im to daju do znanja na druge načine.

 Ne. U nekim krajevima ljudi bacaju rižu, konfete ili nešto drugo nakon čina vjenčanja. Vjeruju da će to mladencima donijeti sreću i dug život. Jehovini svjedoci izbjegavaju običaje povezane sa sujevjerjem jer se kose s biblijskim principima (Izaija 65:11).

 Prilikom vjenčanja u dvorani Jehovinih svjedoka ne poslužuju se hrana i piće. Neki parovi odluče poslije vjenčanja održati svadbu na kojoj ima hrane i pića (Propovjednik 9:7). Ako odluče posluživati alkohol, vode računa o tome da se poslužuje u umjerenim količinama, i to samo punoljetnim osobama (Luka 21:34; Rimljanima 13:1, 13).

 Ako se par odluči na svadbu, na njoj može biti muzike i plesa (Propovjednik 3:4). Muzika je pristojna, ali se razlikuje zavisno od ukusa i kulture. Na vjenčanju u dvorani Jehovinih svjedoka se obično pušta muzika s biblijskom tematikom.

 Biblija ne kaže je li ispravno ili neispravno slaviti godišnjicu braka, pa Jehovini svjedoci sami biraju hoće li je slaviti. Ako je odluče proslaviti, to mogu učiniti sami ili u krugu porodice i prijatelja.