Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Šark Bej — morska zemlja čuda

Šark Bej — morska zemlja čuda

Šark Bej — morska zemlja čuda

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ AUSTRALIJE

ŠARK BEJ (zaliv ajkula) je veliki, plitki zaton koji se nalazi na krajnjem zapadu Australije, oko 650 kilometara severno od Perta. Godine 1629, holandski istraživač Fransoa Pelsart opisao je ovo pusto područje kao „jalovu i prokletu zemlju, bez zelenila ili trave“. O utiscima koje je ono ostavilo na posetioce nakon Pelsarta govore imena koja su dali nekim područjima: Houples Rič (polje očaja), Juzles Inlet (beskoristan zaliv) i Disapointment Lup (omča razočaranja).

Pa ipak, danas preko 120 000 ljudi godišnje dolazi u Šark Bej. Čari ovog udaljenog područja su toliko izvanredne da je 1991. ono stavljeno na listu Svetske kulturne i prirodne baštine. a

Poljane koje vrve od života

Pelsart bi pronašao travnate poljane da ih je tražio pod vodom, pošto Šark Bej ima najveće i najraznovrsnije poljane morske trave na svetu, koje zahvataju preko 4 000 kvadratnih kilometara. Samo se Vuramel Sigras Benk proteže 130 kilometara duž istočne strane Šark Beja.

Morske trave su zapravo biljke cvetnice koje podržavaju mnoge životne oblike u moru. Mladi račići, sićušne ribe i bezbrojna druga morska stvorenja nastanjuju ovaj lisnati rezervat. Poljane morske trave takođe pružaju obilje hrane za blizu 10 000 dugonga, to jest morskih krava. Ti pitomi i radoznali sisari, teški i do 400 kilograma, spokojno pasu na bogatim podvodnim pašnjacima, ponekad u stadima u kojima je više od 100 njih. Od Šark Beja na zapadu do Morton Beja na istoku, severna Australija je sada stanište za većinu dugonga u svetu. b

Kao što to njegovo ime govori, u Šark Beju živi veliki broj ajkula, čak deset vrsta. Među njima su zastrašujuća tigrasta ajkula i ogromna, ali bezopasna kit ajkula koja je najveća riba na svetu. Pored ajkula, u ovim vodama žive i delfini, što pokazuje da je netačna tvrdnja da tamo gde ima delfina nema ajkula. U stvari, istraživači su ustanovili da oko 70 posto delfina u ovom području ima ožiljke od napada ajkule. U šaroliki životinjski svet u zalivu spada i na hiljade grbavih kitova koji se ovde odmaraju tokom svog migriranja na jug i približno toliko kornjača koje svake godine dolaze kako bi položile jaja na plažama.

Da li su to zaista stene?

Za razliku od drugih delova Šark Beja, Hemelin Pul na južnom kraju zaliva deluje pusto i beživotno. Usled velikog isparavanja, salinitet ovih mlakih plićaka je dvaput veći od normalnog saliniteta morske vode. Tik uz vodu nalazi se nešto nalik tamnosivim stenama. Međutim, kada se bolje pogleda, vidi se da su te „stene“ zapravo stromatoliti, tvorevina nastala od kolonija jednoćelijskih mikroorganizama po imenu cijanobakterije ili modrozelene alge. Na svakom kvadratnom metru ima oko tri milijarde tih bakterija!

Ovi žilavi mikrobi mešaju svoju lepljivu sluz s materijalima koje izdvajaju iz morske vode kako bi napravili lepak, koji u slojevima nanose na svoj dom nalik steni. Taj proces je izuzetno spor. Zaista, do trenutka kada dostigne visinu od 30 centimetara, stromatolit može biti star skoro 1 000 godina!

U Hamelin Pulu se nalaze najveći i najraznovrsniji morski stromatoliti na svetu. Inače, ovo je jedno od njihovih poslednjih uporišta.

Atrakcija Šark Beja

Najveću atrakciju Šark Beja predstavljaju kljunati delfini u Manki Maji, priobalnom području na rubu poluostrva Denam. Manki Maja je jedno od nekoliko mesta na svetu gde divlji delfini redovno prilaze obali kako bi se družili s ljudima. Niko sa sigurnošću ne zna kada je to započelo.

Neki kažu da su delfini sredinom prošlog veka terali ribu u plićake — a i danas se može videti da to rade. Moguće je da su ljudi to iskoristili kako bi hranili delfine i sprijateljili se s njima. Godine 1964, jedna meštanka koja je ribarila bacila je ribu usamljenom delfinu koji je plivao oko njenog broda u Manki Maji. Taj delfin, koga su nazvali Čarli, vratio se sledeće noći i uzeo ribu direktno iz njene ruke. Uskoro su se drugi delfini pridružili Čarliju.

Od tada, tri generacije delfina očaravaju milione posetilaca. Oni očaravaju i biologe. Više od 100 njih iz raznih zemalja proučavalo je ove životinje, koje su zbog toga postale delfini koji su najviše proučavani.

Danas delfini, često sa svojim mladuncima, uglavnom ujutro dolaze na obalu Manki Maje. Mnoštvo posetilaca nestrpljivo očekuje njihov dolazak, ali samo će malo njih moći da ih hrani. Zašto? Zato što čuvari parka ne žele da se te životinje na to naviknu. Pa ipak, svi prisutni mogu jasno videti kako se delfini hrane. „Samo kada bi ljudi mogli da budu u ovakvom prijateljstvu sa svim stvorenjima na planeti!“, rekla je jedna žena.

Biblija otkriva da takve želje predstavljaju odraz Božje prvobitne namere za ljude, naime da sve životinje budu podložne i pitome (Postanak 1:28). Ukoliko volite životinje, biće vam drago da znate da će se Božja namera, iako privremeno ometena grehom, u potpunosti ostvariti kada Božje Kraljevstvo, nebeska vladavina sa Isusom Hristom na čelu, bude vladalo nad planetom (Matej 6:9, 10; Otkrivenje 11:15).

Pod Božjim Kraljevstvom, cela Zemlja će biti rezervat prirodne lepote koji će vrveti od života i zdravlja. Uskoro će mesta poput Šark Beja možda moći i više da ponude posetiocima nego što to mogu sada (Psalam 145:16; Isaija 11:6-9).

[Fusnote]

a Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu uvrštava na listu Svetske kulturne i prirodne baštine mesta koja su od izuzetnog značaja u kulturnom ili ekološkom smislu.

b Iako su u srodstvu s lamantinima, dugonzi su druga vrsta. Lamantini imaju zaobljen rep, dok dugonzi imaju šiljat rep, poput delfina.

[Mape na 15. strani]

(Za kompletan tekst, vidi publikaciju)

AUSTRALIJA

ŠARK BEJ

[Slika na stranama 16, 17]

Pogled iz vazduha na plažu Manki Maja

[Slika na stranama 16, 17]

Pitomi dugong, to jest morska krava

[Izvor]

© GBRMPA

[Slika na stranama 16, 17]

Stromatolite grade milijarde sićušnih organizama

[Slika na 17. strani]

Divlji delfini redovno dolaze do plaže Manki Maja

[Izvori slika na 15. strani]

© GBRMPA; satelitski snimak: Jeff Schmaltz, MODIS Rapid Response Team, NASA/GSFC

[Izvor slike na 17. strani]

Sve slike, osim dugonga: Courtesy of Tourism Western Australia