Vrati se na sadržaj

Irina Lohvickaja

29. MART 2021.
RUSIJA

Naša sestra Irina Lohvickaja hrabro se nosi sa optužbama

Naša sestra Irina Lohvickaja hrabro se nosi sa optužbama

NAJNOVIJA VEST | Ruski sud odbacio žalbu

Dana 16. novembra 2021, sud Jevrejske autonomne oblasti odbacio je žalbu sestre Irine Lohvickaje. Njena prvobitna presuda ostaje na snazi. Ona za sada neće morati da ide u zatvor.

Dana 19. jula 2021, Birobidžanski okružni sud Jevrejske autonomne oblasti proglasio je krivom našu sestru Irinu Lohvickaju i osudio je na dve i po godine uslovne kazne. Ona za sada neće morati da ide u zatvor.

Optužena

Irina Lohvickaja

  • Rođena: 1962. (Izvestkovoje)

  • Kratka biografija: Otac joj je preminuo kada je imala šest godina. Kao dete je volela ples, pozorište, pletenje, košarku i odbojku

    Mnogo joj se dopalo kada je videla da Biblija kaže da će mrtvi uskrsnuti. Krstila se kao Jehovin svedok 1993. Šest meseci kasnije, njen muž je preminuo, pa je sama morala da odgaja svog sedmogodišnjeg sina Artura

Detalji o slučaju

Irina Lohvickaja je jedna od šest naših sestara koje su ruske vlasti u Birobidžanu 6. februara 2020. optužile za „ekstremističke“ aktivnosti. Podignuto je 19 optužnica protiv 21 Jehovinog svedoka u toj oblasti, među kojima su i Irinin sin Artur i njegova supruga Ana.

Irinino saslušanje je bilo zatvoreno za javnost, tako da nisu mogli prisustvovati ni novinari ni njena rodbina. Ona je tražila da saslušanje bude javno, kao i to da se njen slučaj vrati tužiocu, ali ništa od toga joj nije odobreno.

Poteškoće s kojima se suočava uticale su na njeno fizičko i emocionalno zdravlje. Ali duhovne aktivnosti joj pomažu da sve to podnese. Ona kaže: „Jehova mi je pomogao da steknem dobre duhovne navike, koje podrazumevaju ne samo čitanje Biblije već i duboko istraživanje.“ Kada su brige počele negativno da se odražavaju na njene duhovne aktivnosti, molila se Jehovi za pomoć. Ona kaže: „Počela sam odmah da se molim i postavila sam sebi cilj da se vratim dobrim starim navikama. Jehova me je poučio da više mislim na druge nego na sebe.“

Irina se usredsredila na one kojima su uteha i podrška potrebniji nego njoj. Među njima su i zainteresovane osobe, kao i naša braća i sestre. Ona još dodaje: „Kad mislite na druge, nemate previše vremena da se sažaljevate, niti da se preterano brinete.“

Braća i sestre iz skupštine, a naročito starešine, pružaju Irini veliku podršku. Ona kaže: „Iako i sami podnose progonstvo, uvek nađu prave reči kojima me uteše. Tu su kad mi nešto zatreba i na tome sam im veoma zahvalna.“

I mi smo poput Irine uvereni da će joj Jehova pružiti sve što joj treba u njenim kušnjama. Ona kaže: „Kada sam čitala o progonstvu koje su braća podnosila, uvek sam se pitala kako bih ja reagovala u takvoj situaciji. Da li bih se oslonila na Jehovu? Sada to znam. Naravno, on mi pomaže da se oslanjam na njega. Kao i sve Jehovine verne sluge, i ja ću čvrsto stajati jer će me on podržavati svojom desnicom“ (Isaija 41:10).