Vrati se na sadržaj

Oni spremno služe u Bugarskoj

Oni spremno služe u Bugarskoj

 Jehovini svedoci u Bugarskoj imaju pune ruke posla kada je reč o prenošenju istine o Jehovi Bogu i njegovoj Reči, Bibliji. Od 2000. godine, stotine Jehovinih svedoka iz drugih zemalja preselilo se u Bugarsku da bi im pomoglo u tome. S kojim izazovima se suočavaju oni koji su rešili da se zbog propovedanja presele u neku drugu zemlju? Zašto je sve to vredno truda? Evo šta su rekli neki koji su se preselili u Bugarsku.

Postaviti cilj

 „Oduvek smo imali cilj da služimo tamo gde je potrebna pomoć u propovedanju“, kaže Daren koji živi u Engleskoj. „Kada sam se oženio Donom, preselili smo se u London da bismo pomagali skupštini na ruskom jeziku. Nekoliko puta smo napravili konkretne planove da se preselimo negde, ali iz raznoraznih razloga nismo uspeli u tome. Skoro da smo odustali od te ideje, ali onda nam je jedan prijatelj pomogao da uvidimo da su se naše okolnosti promenile i da naš cilj više nije nedostižan.“ Daren i Dona su počeli da se raspituju u kojim zemljama je potrebna pomoć u propovedanju i da razmišljaju o tome u koju od njih bi mogli da se presele. Tako su se 2011. preselili u Bugarsku.

Daren i Dona

 Neki u početku nisu razmišljali o tome da se presele u neku drugu zemlju, ali kada su videli radost kod onih koji su to učinili, poželeli su da se i sami oprobaju u tome. „Upoznala sam neke revne sestre koje su služile u Južnoj Americi i Africi“, kaže Đada koja je živela u Italiji sa svojim suprugom Lukom. „Bila sam oduševljena njihovom radošću i iskustvima koja su nam pričale. To me je navelo da ponovo razmislim o svojim duhovnim ciljevima.“

Luka i Đada

 Tomaš i Veronika su se sa svoje dvoje dece, Klarom i Matijašem, 2015. preselili iz Češke u Bugarsku. Zašto su se odlučili na taj korak? „Dosta smo razmišljali o primeru onih koji su se preselili u neku drugu zemlju, među kojima su i neki naši rođaci. Mnogo su nam značila njihova iskustva. Videli smo koliko su srećni i često smo o tome pričali kod kuće“, kaže Tomaš. Ova porodica sada uživa u službi propovedanja u Montani u Bugarskoj.

Klara, Tomaš, Veronika i Matijaš

 Linda je još jedna sestra koja se preselila u Bugarsku. Ona kaže: „Pre dosta godina bila sam u Ekvadoru, gde sam upoznala neke koji su se tamo preselili zbog propovedanja. Zato sam počela da razmišljam da bih jednog dana i ja mogla da služim tamo gde je potrebna pomoć u propovedanju.“ Peteri i Nađa, bračni par iz Finske, takođe su razmišljali o dobrom primeru drugih. Oni kažu: „U našoj skupštini u Finskoj bilo je nekih iskusnih objavitelja koji su se ranije bili preselili u neke druge zemlje da bi tamo propovedali. Uvek su sa oduševljenjem govorili o godinama koje su proveli u toj službi. Rekli su da su to bile najlepše godine njihovog života.“

Linda

Nađa i Peteri

Napraviti dobar plan

 Najvažnija stvar za one koji žele da se presele u neku drugu zemlju jeste da naprave dobar plan (Luka 14:28-30). Nela iz Belgije se priseća kako je to bilo u njenom slučaju: „Kad sam počela ozbiljnije da razmišljam o preseljenju u drugu zemlju, molila sam se Jehovi i tražila u našim publikacijama članke koji govore o tome. Proučavala sam ih s ciljem da utvrdim na čemu još treba da radim.“

Nela (desno)

 Kristijan i Irmina iz Poljske već više od devet godina žive u Bugarskoj. Mnogo im je značilo što su još u Poljskoj sarađivali sa grupom na bugarskom jeziku. Braća iz te grupe su im pružala veliku podršku i pomagala im da nauče jezik. Oni kažu: „Uvideli smo koliko je dobro staviti se na raspolaganje i lično se uveriti kako Jehova Bog brine za naše potrebe. Kada spremno kažete Jehovi: ’Evo mene, mene pošalji!‘, možete postići i ono što ste mislili da je nemoguće“ (Isaija 6:8).

Kristijan i Irmina

 Da bi se pripremili za preseljenje i uštedeli nešto novca, Reto i Kornelija, bračni par iz Švajcarske, odlučili su da pojednostave život. Oni kažu: „Godinu dana pre nego što smo se preselili, otišli smo u Bugarsku na nedelju dana da bismo stekli jasniju sliku o toj zemlji. Razgovarali smo sa iskusnim misionarima i oni su nam dali neke praktične savete.“ Reto i Kornelija su primenili te predloge i već više od 20 godina služe u Bugarskoj.

Kornelija i Reto, sa sinovima Lukom i Janikom

Izboriti se sa izazovima

 Oni koji se presele u neku drugu zemlju moraju da se prilagode novim i ponekad teškim okolnostima (Dela apostolska 16:9, 10; 1. Korinćanima 9:19-23). Za mnoge je najveći problem učenje jezika. „Oduvek smo na sastancima voleli da komentarišemo svojim rečima“, kaže Luka, koga smo ranije spomenuli. „Međutim, u početku nam je bilo teško da pripremimo čak i najjednostavnije komentare na bugarskom. Osećali smo se kao deca. Zapravo, čak su i mala deca bolje komentarisala od nas.“

 Ravil iz Nemačke kaže: „Teško mi je bilo da naučim jezik. Ali stalno sam razmišljao o tome da ne treba da sebe shvatam preozbiljno i da moram sačuvati smisao za humor kada su u pitanju moje greške. Na izazove ne gledam kao na probleme, već kao na deo moje svete službe Jehovi.“

Ravil i Lili

 Linda, koju smo spomenuli ranije, kaže: „Nemam baš smisla za učenje jezika. Bugarski nije lak i mnogo puta sam pomislila da odustanem. Osećate se usamljeno kad ne možete da razgovarate s ljudima i kad ne razumete šta govore. Da bih ostala duhovno jaka, proučavala sam na svom maternjem jeziku, švedskom. Ali uz pomoć braće i sestara na kraju sam uspela da prevaziđem jezičku barijeru.“

 Nostalgija je još jedan od izazova. Oni koji se presele u neku drugu zemlju ostavljaju za sobom rođake i prijatelje. „U početku sam se osećala usamljeno“, kaže Eva, koja se sa svojim mužem Janisom preselila u Bugarsku. „Da bismo se izborili s tim, redovno se čujemo sa porodicom i prijateljima, a i ovde smo stekli nove prijatelje.“

Janis i Eva

 Ima i drugih izazova. Robert i Lijana, koji su se preselili iz Švajcarske, kažu: „Nije nam bilo lako da naučimo jezik niti da se naviknemo na novu kulturu, a nismo ni očekivali da su ovde zime toliko hladne.“ Međutim, pozitivan stav i smisao za humor pomogli su ovom paru da verno služi u Bugarskoj već 14 godina.

Robert i Lijana

Blagoslovi

 Lili toplo preporučuje preseljenje na područje gde je potrebna pomoć u propovedanju. Ona kaže: „Imala sam priliku da upoznam Jehovu na način na koji ga možda nikada ne bih upoznala da sam ostala u svojoj domovini. Puno se trudim oko drugih i to mi pomaže da duhovno napredujem i čini me srećnom i zadovoljnom.“ Njen suprug Ravil se slaže s njom i kaže: „Ovo je najbolji način života i jedinstvena prilika da upoznaš revne hrišćane iz raznih zemalja koji imaju veliko iskustvo u službi propovedanja. Od njih sam mnogo naučio.“

 Zahvaljujući spremnosti i samopožrtvovanosti mnoge braće i sestara, „dobra vest o Kraljevstvu“ propoveda se „po celom svetu“ (Matej 24:14). Oni koji su se preselili u Bugarsku zato što žele da pomognu drugima videli su kako Jehova ispunjava želje njihovog srca i pomaže im da ostvare sve svoje planove (Psalam 20:1-4).