Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

S NASLOVNE STRANE

Šta se desilo sa disciplinom?

Šta se desilo sa disciplinom?

Proteklih nekoliko decenija, u mnogim zemljama je došlo do velikih promena u porodičnom životu. Nekada su roditelji bili „glavni“, a deca su ih slušala. Ali sada se situacija preokrenula. Pogledajte sledeće izmišljene situacije koje to dobro oslikavaju.

  • Dok je u prodavnici sa majkom, četvorogodišnji dečak pruža ruku ka igrački koju želi. Majka pokušava da ga odvrati: „Pa, već imaš puno igračaka, jel’ da?“ Međutim, ona prekasno shvata da nije trebalo da to kaže u obliku pitanja. „Ali ja je hoću“, dečak počinje da vrišti. U strahu da će dečak i ovog puta histerisati — čime se često služi da bi dobio ono što želi — majka popušta.

  • Petogodišnja devojčica prekida svog oca usred razgovora. „Dosadno mi je“, kaže ona. „Hoću kući!“ Njen otac staje u pola rečenice, čučne i blagim glasom je moli: „Još samo nekoliko minuta, srce, može?“

  • Dvanaestogodišnji Džejms je ponovo opomenut da je vikao na nastavnicu. Džejmsov otac je ljut, ali ne na sina nego na nastavnicu. „Stvarno te je uzela na zub“, kaže on svom sinu. „Otići ću sutra kod direktora da se žalim!“

Iako su ove situacije izmišljene, i te kako su realne. One otkrivaju pravi problem koji postoji u porodicama gde roditelji tolerišu dečji bezobrazluk, popuštaju njihovim zahtevima i spasavaju ih od posledica lošeg ponašanja. „Sve se češće može videti kako roditelji svoj autoritet prepuštaju deci“, kaže se u knjizi The Narcissism Epidemic. „Ne tako davno, deca su znala ko se sluša u kući, a to nisu bila ona.“

Naravno, mnogi roditelji se trude da u decu usade prave vrednosti, ne samo svojim dobrim primerom već i tako što ih odlučno i s ljubavlju ukoravaju kada je to potrebno. Međutim, roditelji koji razumeju vrednost takvog vaspitanja shvataju da se suprotstavljaju popularnom trendu.

Kako je došlo do toga? Šta se desilo s disciplinom?

Slabljenje roditeljskog autoriteta

Neki smatraju da je roditeljski autoritet počeo da slabi 1960-ih, kada su stručnjaci podsticali roditelje da budu popustljiviji prema deci. Govorili su: ’Budite prijatelj, a ne autoritet‘, ’Pohvala je bolja od discipline‘ i ’Nemojte ispravljati ono što je loše, već pohvaljujte ono u čemu su dobra.‘ Izgleda da ti stručnjaci nisu zagovarali ravnotežu između pohvaljivanja i ispravljanja, već su navodili na zaključak da bi disciplinovanje dece moglo da povredi njihova krhka osećanja i navede ih da zbog toga zameraju roditeljima kada odrastu.

Ubrzo su stručnjaci počeli da stavljaju poseban naglasak na samopoštovanje kod dece. Bilo je to kao da je odjednom otkrivena tajna uspešnog roditeljstva, a ona je glasila: Potrudite se da vaša deca imaju dobro mišljenje o sebi. Naravno, važno je izgraditi samopoštovanje kod dece. Ali preterano isticanje detetove lične vrednosti vodilo je do krajnosti, jer su stručnjaci govorili roditeljima: ’Nemojte koristiti negativne reči, kao što su ne i loše.‘ ’Govorite deci da su posebna i da mogu da budu šta god ona požele.‘ Bilo je to kao da je mnogo važnije da se dete oseća dobro od toga da ono bude dobro.

Preterano isticanje detetove lične vrednosti dovelo je samo do toga da se ono oseća kao mali kralj

Na kraju, mnogi kažu da je preterano isticanje detetove lične vrednosti dovelo samo do toga da se ono oseća kao mali kralj, kao da se ceo svet vrti oko njega. Zbog toga su mnogi mladi „nepripremljeni za neminovne kritike i povremene neuspehe, koji su sastavni deo života“, kaže se u knjizi Generation Me. U toj knjizi se citira jedan otac koji je rekao: „Na poslu nikom nije stalo do tvog samopoštovanja [...] Ako šefu doneseš loš izveštaj, on ti neće reći: ’O, sviđa mi se boja papira koju si izabrao.‘“ Ako kod dece u prvi plan stavljamo njihov osećaj lične vrednosti, činimo im medveđu uslugu.

Promenljivi stavovi

Poslednjih nekoliko decenija, na roditelje često utiču stavovi koji se stalno menjaju. „Stav o disciplini se menja“, piše Ronald Moriš. „On odražava promene u našem društvu.“ * Lako se može desiti da roditelje, kao što kaže Biblija, „tamo-amo nosi svaki vetar učenja“ (Efešanima 4:14).

Jasno je da trenutni trend popustljivog odgoja dece ima loše posledice. Ne samo što slabi roditeljski autoritet već i deca ostaju bez vođstva koje im je neophodno da bi u životu donosila dobre odluke i imala zdravu meru samopouzdanja.

Da li postoji neki bolji pristup?

^ odl. 15 Kurziv naš; iz knjige Secrets of Discipline: 12 Keys for Raising Responsible Children.