“Vodeće tijelo odlučilo je potaknuti sve skupštine da od 1. travnja ponovno počnu održavati sastanke u našim dvoranama, osim ako lokalne vlasti ne nametnu neka ograničenja.” Ta obavijest, koja je početkom ožujka 2022. bila postavljena na stranicu jw.org, oduševila je Jehovine svjedoke diljem svijeta. Ali kraj pandemije bolesti COVID-19 još nije bio na vidiku. a Što je trebalo učiniti da prisutni na našim sastancima budu zaštićeni od virusa? Na kraju krajeva, naše dvorane otprilike dvije godine nismo koristili za sastanke uživo. Neki su se možda pitali hoće li sve biti spremno do 1. travnja.

 Zapravo, braća su se mjesecima pripremala za trenutak kad će se naši sastanci ponovno početi održavati u dvoranama.

 Samo mjesec dana nakon što smo 2020. prestali održavati sastanke u dvoranama, Odjel za projektiranje i gradnju u našem glavnom sjedištu u Warwicku počeo je analizirati kako bi COVID-19 mogao utjecati naše korištenje dvorana i što učiniti kako bi dvorane bile sigurne za sastajanje.

 Potrebe su se jako razlikovale ovisno o dijelu svijeta. Matthew De Sanctis, koji radi u Odjelu za projektiranje i gradnju u našem glavnom sjedištu, rekao je: “U nekim zemljama problem je što braća nemaju gdje prati ruke. Kad dvorana nema tekuću vodu, vodu treba kupiti ili donositi iz obližnje rijeke ili bunara. U drugim zemljama vlasti su donijele specifične odredbe o klimatizaciji i ventilaciji prostora te su tražile da se postave znakovi o čuvanju zdravlja i održavanju higijene.”

 Kako su naša braća doskočila tim izazovnim situacijama? Matthew kaže da su za mnoge dvorane uspjeli smisliti “jednostavna i jeftina rješenja koja su se pokazala vrlo učinkovitima”. Naprimjer, u Papui Novoj Gvineji postavljene su kante s 20 litara vode koje su imale malu slavinu. Tako su za samo četrdesetak eura po dvorani uspjeli kupiti ono što je bilo potrebno. A od jednog dobavljača iz Azije kupili smo više od 6000 kvalitetnih spremnika s vodom za pranje ruku za naše dvorane u Africi.

 U drugim dijelovima svijeta trebali smo postaviti ili modificirati ventilacijske sustave u našim dvoranama. Mnoge skupštine kupile su duge teleskopske štapove za mikrofone tako da braća ne moraju dodavati mikrofone jedni drugima. Osim toga, učinili smo sve što je u razumnoj mjeri bilo moguće da se diranje površina na kojima se virusi mogu zadržavati – kao što su kvake i slavine – svede na minimum te smo se pobrinuli da se takve površine redovito dezinficiraju. Naprimjer, neke su skupštine u toaletima postavile senzore na umivaonike, tako da voda počne automatski teći čim se stave ruke ispod slavine. U Čileu smo na svaku dvoranu potrošili otprilike 1400 eura kako bismo uveli sve potrebne promjene.

 Iako su braća htjela učiniti sve što je moguće kako bi dvorane bile sigurne za korištenje, imala su još jedan cilj – što mudrije koristiti dobrovoljne priloge. Naprimjer, u nekim zemljama iskoristili su porezne olakšice koje su vlasti davale za nabavu spremnika za vodu i teleskopskih štapova za mikrofone. Podružnice su surađivale i kupovale veće količine artikala kako bi ih dobile po što nižoj cijeni. Podružnice i Odjel globalne nabave često su proizvode kupovali izravno od proizvođača. Zahvaljujući tome dobivali su ih po nižoj cijeni, a i vrijeme dostave bilo je kraće.

 Sve što je učinjeno kako bi naše dvorane bile što sigurnije za korištenje jako je značilo braći i sestrama koji su počeli dolaziti uživo na sastanke. Jedna sestra iz Perua, koja se zove Dulcine, priznala je da se malo bojala kad je čula da će se sastanci opet početi održavati u dvorani. Ona je rekla: “Dobila sam COVID-19 kratko nakon početka pandemije. Zato sam bila zabrinuta zbog odlaska u dvoranu. Znala sam da ondje mogu opet biti izložena virusu. Ali kad sam došla u dvoranu, vidjela sam da su starješine poduzeli mnoge zaštitne mjere. Naprimjer, postavili su sredstva za dezinfekciju ruku i pobrinuli se da se koriste dugački štapovi za mikrofone. Osim toga, i prije i poslije sastanka organizirali su dezinfekciju prostora. Sve to ulilo mi je osjećaj sigurnosti koji mi je trebao.” b

 Sara, jedna naša sestra iz Zambije, imala je drugi problem. Ona kaže: “Prije nekoliko mjeseci moj muž umro je od koronavirusa. Stalno sam razmišljala kako ću se osjećati kad prvi put dođem u dvoranu bez njega.” I što je bilo kad je prvi put došla u dvoranu? Sara kaže: “Sastanci uživo dokazali su mi da je Jehova uz nas tijekom ovih posljednjih dana. Sada više nego ikad prije osjećam ohrabrenje, srdačnost i podršku starješina u mojoj skupštini, ali i sve druge braće i sestara.”

 Naši dragi suvjernici diljem svijeta presretni su što se sastanci opet održavaju u dvoranama. Iskreno vam zahvaljujemo za vaše priloge, od kojih mnoge dajete putem stranice donate.isa4310.com. Vaši prilozi imali su veliku ulogu u tome da naše dvorane budu udobne i sigurne za sastajanje.