Idi na sadržaj

Idi na kazalo

1. PITANJE

Kako je započeo život?

Kako je započeo život?

Jeste li kao dijete zatekli svoje roditelje pitanjem: “Kako nastaju djeca?” Što su vam odgovorili? Odgovor je vjerojatno ovisio o vašoj dobi i njihovoj osobnosti. Možda su ignorirali pitanje ili vam na brzinu zbunjeno odgovorili, a možda su vam ispričali nekakve neobične priče za koje ste kasnije saznali da nisu istinite. Naravno, da bi roditelji dobro pripremili svoje dijete za život, trebaju ga poučiti o čudesnoj sposobnosti spolnog razmnožavanja.

Kao što je mnogim roditeljima neugodno razgovarati o tome kako nastaju djeca, tako neki znanstvenici nerado razgovaraju o jednom još važnijem pitanju: Kako je nastao život? Pouzdan odgovor na to pitanje može duboko utjecati na naše gledište o životu. Dakle kako je započeo život?

Oplođena ljudska jajna stanica uvećana otprilike 800 puta

Što tvrde mnogi znanstvenici? Mnogi koji prihvaćaju evoluciju vjerojatno bi vam rekli da je život započeo na rubu nekakvog plimnog jezerca ili duboko u oceanu prije mnogo milijardi godina. Oni smatraju da su se na nekom takvom mjestu kemijski spojevi počeli spontano sakupljati u tvorevine nalik mjehurićima i formirati složene molekule te se naposljetku umnožavati. Oni vjeruju da je sav život na Zemlji potekao slučajno od jedne ili više takvih “jednostavnih” prvobitnih stanica.

Drugi jednako uvaženi znanstvenici, koji također zastupaju teoriju evolucije, ne slažu se s tom tvrdnjom. Oni pretpostavljaju da su prve stanice, ili barem njihove glavne komponente, došle na Zemlju iz svemira. Zašto to misle? Zato što znanstvenici usprkos svojim naporima nisu uspjeli dokazati da život može nastati iz neživih molekula. Godine 2008. profesor biologije Alexandre Meinesz skrenuo je pažnju na tu dilemu. Rekao je da u proteklih više od 50 godina “nijedan empirijski dokaz ne podupire hipoteze o spontanom nastanku života na Zemlji iz obične molekularne juhe i da znanstvenici nisu došli do značajnijih spoznaja koje bi upućivale na taj zaključak”.1

Što pokazuju dokazi? Odgovor na pitanje kako nastaju djeca potkrijepljen je čvrstim znanstvenim dokazima i nitko ga ne dovodi u pitanje. Život uvijek nastaje iz već postojećeg života. Međutim je li doista moguće da ćemo, ako se vratimo dovoljno daleko u prošlost, pronaći dokaze o tome da je taj temeljni zakon bio prekršen? Je li život uistinu mogao nastati spontano iz neživih kemijskih spojeva? Kolika je vjerojatnost da se takvo što dogodilo?

Znanstvenici su otkrili da je za preživljavanje stanice nužno međudjelovanje najmanje triju različitih vrsta složenih molekula: DNK (deoksiribonukleinske kiseline), RNK (ribonukleinske kiseline) i bjelančevina (proteina). Danas bi se malo koji znanstvenik usudio tvrditi da je kompletna živa stanica nastala iznenada i sasvim slučajno iz mješavine neživih kemijskih spojeva. Pa ipak, kolika je vjerojatnost da su RNK ili bjelančevine nastale pukim slučajem? *

Stanley Miller, 1953.

Zbog jednog pokusa koji je prvi put bio izveden 1953. mnogi znanstvenici smatraju da je život mogao nastati igrom slučaja. Naime te je godine Stanley Miller uspio proizvesti neke aminokiseline, odnosno kemijske spojeve koji su građevne jedinice bjelančevina, puštajući struju kroz mješavinu plinova koja je, kako se smatralo, predstavljala primitivnu atmosferu Zemlje. Otada su aminokiseline bile pronađene i u jednom meteoritu. Dokazuju li ta otkrića da je moguće da su sve osnovne građevne jedinice života nastale pukim slučajem?

Robert Shapiro, umirovljeni profesor kemije koji je predavao na Sveučilištu New York, kaže da “neki pisci koji se bave znanstvenim temama pretpostavljaju da se sve građevne jedinice potrebne za nastanak života mogu jednostavno dobiti u pokusima poput Millerovog i da su se nalazile u meteoritima. Međutim to nije točno.”2 *

Sada ćemo nešto reći o molekuli RNK. Ona se sastoji od manjih molekula koje se zovu nukleotidi. Nukleotid je drugačija molekula od aminokiseline, a usto i nešto složenija. Shapiro kaže da “nije zabilježeno da je u pokusima tijekom kojih se [kroz simuliranu atmosferu u laboratoriju] propuštala električna iskra nastala ijedna vrsta nukleotida ili da su oni bili pronađeni prilikom analize meteorita”.3 * On zatim navodi da je vjerojatnost da je molekula RNK, koja ima sposobnost samostalnog umnožavanja, nastala iz kemijskih građevnih jedinica njihovim nasumičnim kombiniranjem “toliko neznatna da bi se taj događaj, kad bi se dogodio samo jedan jedini put negdje u vidljivom dijelu svemira, smatrao nevjerojatnim spletom sretnih okolnosti”.4

RNK (1) je potrebna za stvaranje bjelančevina (2), a bjelančevine su potrebne za stvaranje RNK. Kako je onda ijedna od tih molekula mogla nastati igrom slučaja, a kamoli obje? O ribosomima (3) ćemo govoriti u 2. poglavlju

Što reći o molekulama bjelančevina? Neke mogu biti građene od samo 50, a neke od čak nekoliko tisuća aminokiselina povezanih po točno određenom redoslijedu. Prosječna funkcionalna bjelančevina u “jednostavnoj” stanici sadrži 200 aminokiselina. Čak i te stanice sadrže tisuće različitih vrsta bjelančevina. Vjerojatnost da je i jedna jedina bjelančevina koja sadrži samo 100 aminokiselina ikada slučajno nastala na Zemlji po nekim procjenama iznosi otprilike jedan naprama bilijardu.

Ako stvaranje složenih molekula u laboratorijima zahtijeva veliko znanje i iskustvo znanstvenika, jesu li daleko složenije molekule u stanici doista mogle nastati pukim slučajem?

Znanstvenik Hubert Yockey, koji zagovara teoriju evolucije, ide još dalje, pa kaže: “Nemoguće je da su pri nastanku života ‘najprije nastale bjelančevine’.”5 Da bi nastale bjelančevine potrebna je RNK, a za stvaranje RNK potrebne su bjelančevine. No što ako su se, usprkos izuzetno malim izgledima, bjelančevine i molekule RNK uistinu igrom slučaja pojavile u isto vrijeme na istom mjestu? Kolika je mogućnost da su zajedničkim djelovanjem stvorile oblik života koji ima sposobnost samostalnog umnožavanja i održavanja na životu? “Vjerojatnost da se to dogodi slučajno (pod uvjetom da se bjelančevine i RNK spajaju nasumce) čini se astronomski malom”, kaže dr. Carol Cleland, * članica Instituta za astrobiologiju pri američkoj Nacionalnoj upravi za aeronautiku i svemir (NASA). Ona zatim nastavlja: “Ipak, izgleda da većina znanstvenika smatra da bi uzajamno djelovanje bjelančevina i RNK postalo samo po sebi jasno kad bi uspjeli logički objasniti kako su se one samostalno pojavile u prirodnim praiskonskim uvjetima.” Komentirajući najnovije teorije koje pokušavaju objasniti kako su se te građevne jedinice života mogle pojaviti slučajno, ona kaže: “Nijedna od njih ne daje nam zadovoljavajuće objašnjenje o tome što se uistinu dogodilo.”6

Ako je za stvaranje i programiranje neživog robota potrebna inteligencija, što li je tek potrebno za stvaranje žive stanice, a posebno za stvaranje čovjeka!

Zašto je to važno? Razmislimo samo pred kakvim izazovom stoje znanstvenici koji smatraju da je život nastao pukim slučajem. U meteoritu su otkrili neke aminokiseline koje se nalaze i u živim stanicama. U svojim su laboratorijima izveli pažljivo osmišljene pokuse koji su se odvijali po strogo utvrđenim procedurama i proizveli su druge, još složenije molekule. Nadaju se da će naposljetku uspjeti načiniti sve dijelove potrebne za nastanak “jednostavne” stanice. Situaciju u kojoj se nalaze mogli bismo usporediti sa situacijom u kojoj se nalazi znanstvenik koji uzima elemente iz prirode, pretvara ih u čelik, plastiku, silikon i žicu te konstruira robota. Robota potom programira da može sam sebe umnožavati. Što time dokazuje? U najboljem slučaju, dokazuje da inteligentno biće može načiniti zadivljujući stroj.

Slično tome kad bi znanstvenici doista uspjeli načiniti stanicu, bilo bi to nešto uistinu zadivljujuće. No bi li time dokazali da je stanica mogla nastati pukim slučajem? Ne bi li time zapravo dokazali upravo suprotno?

Što vi mislite? Svi dosadašnji znanstveni dokazi ukazuju na to da život može nastati samo iz već postojećeg života. Da bi čovjek prihvatio tvrdnju da je čak i “jednostavna” stanica nastala pukim slučajem iz neživih kemijskih spojeva, potrebna je velika vjera.

S obzirom na iznesene činjenice, jeste li spremni povjerovati u to? Prije nego što odgovorite na to pitanje, razmotrite pobliže građu stanice. To će vam pomoći da procijenite jesu li teorije nekih znanstvenika o tome kako je nastao život uistinu pouzdane ili zvuče poput izmišljenih priča o tome kako nastaju djeca.

^ odl. 8 Kolika je vjerojatnost da je DNK nastala slučajno možete pročitati u 3. poglavlju “Otkud potječu sve te upute?”

^ odl. 10 Profesor Shapiro ne vjeruje da je život nastao stvaranjem. On smatra da se život pojavio uslijed nekih slučajnih događaja, koje zasad nije moguće u potpunosti razjasniti.

^ odl. 11 Godine 2009. znanstvenici sa Sveučilišta Manchester u Engleskoj izvijestili su da su u svom laboratoriju uspjeli stvoriti neke nukleotide. Međutim Shapiro kaže da recept po kojem su ih sintetizirali “nipošto ne odgovara [njegovim] kriterijima da se na vjerodostojan način prodre u svijet RNK”.

^ odl. 13 Dr. Cleland ne vjeruje u biblijski izvještaj o stvaranju. Ona smatra da se život pojavio uslijed nekih slučajnih događaja, koje zasad nije moguće u potpunosti razjasniti.