Encyclopaedia Britannica kaže da je Uskrs “najveći kršćanski blagdan, koji se slavi u spomen na uskrsnuće Isusa Krista”. No je li Uskrs doista kršćanski blagdan?

Da bi se utvrdila vjerodostojnost nekog arheološkog nalaza, neophodno je obratiti pažnju i najsitnijim pojedinostima. Slično tome, da bismo utvrdili je li Uskrs kršćanski blagdan, trebamo obratiti pažnju raznim pojedinostima povezanima s tom svetkovinom.

Kao prvo, Isus je rekao svojim sljedbenicima da obilježavaju njegovu smrt, a ne uskrsnuće. Apostol Pavao nazvao je tu svečanost “Gospodinova večera” (1. Korinćanima 11:20; Luka 22:19, 20).

Osim toga, Encyclopaedia Britannica kaže da mnogi uskrsni običaji “nemaju veze” s Isusovim uskrsnućem, “nego vuku porijeklo iz narodnih tradicija”. Naprimjer, jaja i zec popularni su uskrsni simboli. Jedna enciklopedija o tome kaže: “Jaje simbolizira rađanje novog života. Da bi iz jajeta izašao novi život, ljuska mora, slikovito govoreći, umrijeti, odnosno mora se razbiti.” U nastavku stoji: “Poznato je da se zec vrlo brzo razmnožava i stoga on simbolizira dolazak proljeća” (Encyclopedia of Religion).

Philippe Walter, profesor srednjovjekovne književnosti, objasnio je kako su ti običaji postali dio uskrsne svetkovine. Napisao je da je “tijekom kristijanizacije poganskih religija” bilo lako povezati Isusovo uskrsnuće s poganskim blagdanom kojim se obilježavao “završetak zime, koja je predočavala smrt, i početak proljeća, koje je predočavalo život”. Profesor Walter napomenuo je da je to bio jedan od najvažnijih koraka koji je doveo do toga da “kršćanske svetkovine” postanu dio poganskog kalendara, čime je bio otvoren put za masovna obraćenja pogana na kršćanstvo.

Taj proces “kristijanizacije” nije se odvijao dok su apostoli još bili živi jer su oni sprečavali da se poganski običaji uvuku u kršćanstvo (2. Solunjanima 2:7). Apostol Pavao upozorio je da će se nakon njegovog “odlaska” pojaviti “ljudi koji će iznositi iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom” (Djela apostolska 20:29, 30). A krajem 1. stoljeća apostol Ivan napisao je da neki ljudi već pokušavaju zavesti kršćane (1. Ivanova 2:18, 26). Tako su poganski običaji polako počeli prodirati u pravo kršćanstvo.

Neki smatraju da nema ništa loše u tome što su kršćani počeli prihvaćati neke uskrsne običaje jer je to, po njihovom mišljenju, pomoglo poganima da bolje razumiju značenje Isusovog uskrsnuća. No Pavao se ne bi s tim složio. Iako je imao prilike susresti se s mnogim poganskim običajima dok je putovao Rimskim Carstvom, nije prihvatio nijedan od njih u nastojanju da pomogne ljudima bolje razumjeti Isusovu ulogu. Naprotiv, upozorio je kršćane: “Ne uprežite se u nejednak jaram s nevjernicima. Jer što je zajedničko pravednosti i bezakonju? Ili kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? ‘Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se’, kaže Jehova, ‘i ne dotičite više ništa nečisto’” (2. Korinćanima 6:14, 17).

Što smo saznali nakon ovog kratkog razmatranja pojedinosti o Uskrsu? Nedvojbeno možemo zaključiti da Uskrs nije kršćanski blagdan.