1, 2. Kako Božji sluge gledaju na ovaj svijet i zašto se može reći da oni imaju svoj dom?

 OSJEĆAŠ li se u ovom zlom svijetu sigurno i ugodno kao u vlastitom domu? Ako je tvoj odgovor negativan, onda se osjećaš poput drugih Jehovinih slugu. Kroz cijelu ljudsku povijest svi koji su iskreno ljubili Jehovu osjećali su se kao stranci ili tuđinci u ovom svijetu. Naprimjer, dok su se u Kanaanu selili iz jednog mjesta u drugo, vjerni Božji sluge govorili su “da su stranci i privremeni stanovnici” (Hebr. 11:13).

² I Kristovi pomazani sljedbenici, čije je “građanstvo na nebesima”, sebe smatraju strancima i privremenim stanovnicima u ovom svijetu (Filip. 3:20; 1. Petr. 2:11). Kristove “druge ovce” također “nisu dio svijeta”, kao što ni Isus nije bio dio svijeta (Ivan 10:16; 17:16). Unatoč tome, Božji narod ima svoj dom. Ustvari, mi imamo najsigurnije i najtoplije utočište, koje vidimo očima vjere. Mojsije je napisao: “Jehova, ti si obitavalište naše iz naraštaja u naraštaj” (Psal. 90:1). U kom je smislu Jehova bio obitavalište svojim slugama u prošlosti? Na koji je način Jehova obitavalište narodu koji danas nosi njegovo ime? U kom će smislu on biti jedino sigurno obitavalište u budućnosti?

3. S čime je psalmist usporedio Jehovu u Psalmu 90:1 i zašto?

³ U Bibliji se koriste mnoge stilske figure. Jedna od njih nalazi se u Psalmu 90:1. Ondje je Jehova uspoređen s obitavalištem, odnosno s domom ili utočištem. Zašto se za Jehovu kaže da je obitavalište? Za to postoji mnogo razloga. Naprimjer, Jehova pruža zaštitu svom narodu. To je sasvim  razumljivo jer Biblija kaže da je on ljubav (1. Ivan. 4:8). Osim toga, on je Bog mira, koji svojim vjernim slugama omogućava da žive bez straha (Psal. 4:8). Uzmimo za primjer kako se ophodio s vjernim patrijarsima. Osvrnimo se najprije na patrijarha Abrahama.

4, 5. Kako je Bog blagoslivljao i štitio Abrahama?

⁴ Zamislimo kako se osjećao Abraham, koji se u to vrijeme zvao Abram, kad mu je Jehova rekao: “Idi iz zemlje svoje i od roda svojega (...) u zemlju koju ću ti pokazati!” Ako je Abraham bio imalo zabrinut zbog toga, sve su njegove brige sigurno nestale kad mu je Jehova rekao: “Velik ću narod od tebe načiniti, blagoslovit ću te i veliko ti ime načiniti (...). Blagoslovit ću one koji tebe blagoslivlju, a prokleti onoga koji tebe proklinje” (1. Mojs. 12:1-3).

⁵ Tim je riječima Jehova pokazao da će blagoslivljati i štititi Abrahama i njegove potomke (1. Mojs. 26:1-6). Jehova je ispunio svoje obećanje. Naprimjer, nije dozvolio da egipatski faraon i gerarski kralj Abimelek naude Sari i ubiju Abrahama. Na sličan je način zaštitio Izaka i Rebeku (1. Mojs. 12:14-20; 20:1-14; 26:6-11). O Jehovi čitamo: “Nijednome čovjeku nije dao da ih prevari, nego je zbog njih ukoravao kraljeve, govoreći: ‘Ne dirajte pomazanike moje, prorocima mojim ne činite zla!’” (Psal. 105:14, 15).

6. Što je Izak rekao Jakovu i kako se Jakov možda osjećao?

⁶ U te je proroke spadao i Abrahamov unuk Jakov. Kad je došlo vrijeme da Jakov nađe sebi ženu, njegov otac Izak mu je rekao: “Nemoj uzeti ženu od kćeri kanaanskih. Ustani, pođi u Padan-Aram u kuću Betuela, oca majke svoje, i odande uzmi sebi ženu od kćeri Labana!” (1. Mojs. 28:1, 2). Jakov je odmah poslušao Izaka. Napustio je sigurnost svog doma i svoju užu obitelj, koja je živjela u Kanaanu, te putovao stotinama kilometara do Harana, i to očito sam (1. Mojs. 28:10). Možda se tijekom putovanja pitao: Koliko ću dugo biti u stranoj zemlji? Hoće li me ujak srdačno dočekati i dati mi bogobojaznu ženu? Ako su Jakova mučile takve brige, one su sigurno nestale kad je došao do Luza, koji je bio udaljen oko 100 kilometara od Beer-Šebe. Što se dogodilo u Luzu?

7. Kako je Bog utješio Jakova u snu?

⁷ Jehova se u Luzu ukazao Jakovu u snu i rekao mu: “Evo, ja sam s tobom  i čuvat ću te cijelim putem kojim ideš i vratit ću te u ovu zemlju, jer te neću ostaviti dok ne učinim sve što sam ti kazao” (1. Mojs. 28:15). Te ohrabrujuće riječi sigurno su utješile i umirile Jakova. Sigurno je nakon toga još odlučnije nastavio svoje putovanje jedva čekajući da vidi kako će Bog ispuniti svoje obećanje. Ako si napustio svoj dom, možda zato da bi služio Jehovi u stranoj zemlji, onda razumiješ što je sve osjećao Jakov. No sigurno si se uvjerio da se Jehova brine za tebe.

8, 9. Kako je Jehova dokazao da je Jakovljevo obitavalište i što učimo iz toga?

⁸ Kad je Jakov došao do Harana, njegov ujak Laban srdačno ga je dočekao. S vremenom mu je dao Leu i Rahelu za žene. No Laban je kasnije bio nepravedan prema Jakovu i mijenjao mu plaću deset puta (1. Mojs. 31:41, 42). Pa ipak, Jakov je podnio tu nepravdu uvjeren da će se Jehova i dalje brinuti za njega. Jehova ga nije iznevjerio. Kad mu je rekao da se vrati u Kanaan, patrijarh Jakov imao je “mnogo stoke, sluškinja i slugu, deva i magaraca” (1. Mojs. 30:43). Jakov je bio toliko zahvalan Jehovi za sve što mu je dao da mu je u molitvi rekao: “Nisam vrijedan sve milosti i sve vjernosti koju si pokazao sluzi svojemu, jer sam samo sa štapom prešao ovaj Jordan, a sada imam dva tabora” (1. Mojs. 32:10).

⁹ Doista su istinite Mojsijeve riječi: “Jehova, ti si obitavalište naše iz naraštaja u naraštaj”! (Psal. 90:1). Te se riječi ispunjavaju i danas jer se Jehova “ne mijenja, nije poput nestalne sjene” (Jak. 1:17). On je i danas obitavalište u kojem njegovi vjerni sluge nalaze sigurnost i toplinu. Pogledajmo na koji je način Jehova naše obitavalište.

10. Zašto možemo biti sigurni da je Jehova i danas obitavalište svojih slugu?

¹⁰ Zamisli da na sudu svjedočiš protiv neke međunarodne zločinačke organizacije koju vodi jako inteligentan, moćan i okrutan čovjek koji se stalno služi lažima i ubija ljude. Kako bi se osjećao kad bi nakon svjedočenja izašao na ulicu? Bi li se osjećao sigurnim? Sigurno ne bi! S pravom bi mogao zatražiti zaštitu. U sličnoj se situaciji nalaze Jehovini sluge, koji odvažno svjedoče za Jehovu i neustrašivo razotkrivaju njegovog najvećeg neprijatelja, zlog Sotonu. (Pročitaj Otkrivenje 12:17.) Je li Sotona uspio ušutkati Božji narod? Nipošto! Ustvari, mi stalno duhovno napredujemo. Za to postoji samo jedno objašnjenje: Jehova je naše utočište i obitavalište. U ovim posljednjim danima on nas štiti i blagoslivlja više nego ikada prije. (Pročitaj Izaiju 54:14, 17.) No Jehova ne može biti naše obitavalište ako dopustimo Sotoni da nas udalji od njega.

11. Što učimo od vjernih patrijarha?

¹¹ Od vjernih patrijarha učimo još nešto. Iako su živjeli u Kanaanu, ostali su odijeljeni od naroda koji su ondje prebivali i mrzili su njihov zli, nemoralan način postupanja (1. Mojs. 27:46). Znali su kojih se načela trebaju držati i nisu trebali dugačak popis onoga što im je dozvoljeno, a što zabranjeno. Poznavali su Jehovu i znali su kakva je on osoba, i to im je bilo dovoljno. Budući da je on bio njihovo obitavalište, nisu se pokušavali približiti svijetu.  Umjesto toga, držali su se podalje od njega koliko god su mogli. Time su nam dali izvrstan primjer. Trudiš li se oponašati vjerne patrijarhe tako da mudro biraš društvo i zabavu? Nažalost, na nekim članovima skupštine vidi se da se u određenoj mjeri osjećaju ugodno u Sotoninom svijetu. Ako se i u tebi makar na trenutak javi takav osjećaj, moli se u vezi s tim. Sjeti se da je ovo Sotonin svijet. On odražava Sotonin hladan, sebičan duh (2. Kor. 4:4; Efež. 2:1, 2).

12. (a) Kako Jehova pomaže svojim slugama? (b) Kako gledaš na Jehovine duhovne darove?

¹² Da bismo se oduprli Sotoninim spletkama, moramo koristiti sve duhovne darove koje Jehova daje svojim slugama. U te darove spadaju kršćanski sastanci, obiteljsko proučavanje i ljudi koje nam je Bog dao na dar, odnosno pastiri koji nam pružaju utjehu i pomoć dok se borimo sa životnim problemima (Efež. 4:8-12). Brat George Gangas, koji je dugi niz godina bio član Vodećeg tijela, napisao je: “Kad sam među [Božjim narodom] osjećam se kao kod kuće sa svojom obitelji, kao da sam u duhovnom raju.” Osjećaš li se i ti tako?

13. Koju važnu pouku izvlačimo iz Hebrejima 11:13?

¹³ Vjerni patrijarsi mogu nam biti uzor i zato što su imali hrabrosti biti drugačiji od ljudi među kojima su živjeli. U  prvom odlomku saznali smo da su oni govorili da su “stranci i privremeni stanovnici u zemlji u kojoj su živjeli” (Hebr. 11:13). Vidi li se i na tebi da si drugačiji od svijeta? Istina, to nije uvijek lako. No uz Božju pomoć i podršku sukršćana, i ti možeš pokazati da si drugačiji. Sjeti se da nisi sam. Svi koji žele služiti Jehovi sudjeluju u duhovnoj borbi (Efež. 6:12). No u toj borbi možemo pobijediti ako se uzdamo u Jehovu i ako je on naše obitavalište.

14. Koji je grad očekivao Abraham?

¹⁴ Važno je i da, po uzoru na Abrahama, stalno mislimo na nagradu koja nas čeka (2. Kor. 4:18). Apostol Pavao je napisao da je Abraham očekivao “grad s pravim temeljima, kojemu je graditelj i tvorac Bog” (Hebr. 11:10). Taj je “grad” Mesijansko Kraljevstvo. Naravno, Abraham je morao čekati da taj “grad” bude osnovan. Mi to ne moramo čekati. Božje Kraljevstvo već vlada na nebu. Osim toga, postoji mnoštvo  dokaza da će ono uskoro zavladati i nad Zemljom. Je li to Kraljevstvo za tebe stvarno? Utječe li ono na tvoj stav prema životu, ovom svijetu i onome što smatraš najvažnijim? (Pročitaj 2. Petrovu 3:11, 12.)

15. Što će se u budućnosti dogoditi ljudima koji se uzdaju u ovaj svijet?

¹⁵ Što je bliže kraj Sotoninog svijeta, to će se sve više pogoršavati bolne nevolje koje ga pogađaju (Mat. 24:7, 8). Kad počne velika nevolja, život će sigurno postati još teži. Bit će uništeno sve ono što omogućava ljudskom društvu da funkcionira i zavladat će metež, a ljudi će se bojati za svoj život (Hab. 3:16, 17). Bit će toliko očajni da će se, simbolično govoreći, sakriti u “pećine i među stijene gorske” (Otkr. 6:15-17). No ni doslovne pećine ni simbolične stijene, odnosno političke i ekonomske institucije, neće im pružiti zaštitu.

16. Kako trebamo gledati na kršćansku skupštinu i zašto?

¹⁶ S druge strane, Jehovini sluge osjećat će se sigurnima jer će Jehova Bog i dalje biti njihovo obitavalište. Poput proroka Habakuka, oni će se “radovati Jehovi”. Veselit će se “Bogu spasenja svojega” (Hab. 3:18). Na koji će način Jehova biti naše obitavalište u tom burnom vremenu? To ćemo tek vidjeti. No u jedno možemo biti sigurni: poput Izraelaca u vrijeme izlaska iz Egipta, “veliko mnoštvo” ostat će organizirano i budno će slijediti Božje upute (Otkr. 7:9; pročitaj 2. Mojsijevu 13:18). Te ćemo upute dobiti na teokratski način, vjerojatno preko skupštine. U svijetu postoji preko sto tisuća skupština, koje pružaju zaštitu Božjem narodu. Vjerojatno se upravo na njih odnosi izraz “sobe” iz Izaije 26:20 (pročitaj). Cijeniš li skupštinske sastanke? Da li odmah primjenjuješ upute koje Jehova daje preko skupštine? (Hebr. 13:17).

17. Na koji je način Jehova obitavalište svojih vjernih slugu koji su umrli?

¹⁷ Jehova će biti obitavalište čak i svojim vjernim slugama koji umru prije početka velike nevolje. Na koji način? Mnogo godina nakon smrti vjernih patrijarha Jehova je rekao Mojsiju: “Ja sam (...) Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev” (2. Mojs. 3:6). Nakon što je citirao te riječi, Isus je rekao: “On nije Bog mrtvih, nego živih, jer su njemu svi oni živi” (Luka 20:38). Da, oni koji su ostali vjerni Jehovi sve do svoje smrti u njegovim su očima živi i on će ih sigurno uskrsnuti (Prop. 7:1).

18. Na koji će poseban način Jehova dokazati u novom svijetu da je obitavalište svom narodu?

¹⁸ U novom svijetu koji će uskoro doći Jehova će biti obitavalište svom narodu u još jednom smislu. U Otkrivenju 21:3 stoji: “Evo šatora Božjeg među ljudima! Bog će prebivati s njima.” U početku će Jehova postaviti Isusa Krista da vlada nad njegovim zemaljskim podanicima. Na kraju tisuću godina Isus će predati Kraljevstvo svom Ocu jer će do tada u potpunosti ostvariti Božji naum sa Zemljom (1. Kor. 15:28). Nakon toga savršeni ljudi više neće trebati Isusa kao posrednika. Jehova će biti s njima. Kakva nas samo divna budućnost čeka! Dok se to ne ostvari, oponašajmo vjerne Božje sluge iz prošlosti i učinimo Jehovu svojim obitavalištem!