MOŽEŠ li zamisliti da ne znaš pročitati ovo što ovdje piše? Ili da na zemljopisnoj karti ne znaš pokazati zemlju u kojoj živiš? Mnoga će djeca odrasti, a da neće to znati. A kako je s tvojom djecom?

Treba li tvoje dijete ići u školu? Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje u mnogim je zemljama obavezno i obično besplatno. Konvencija o pravima djeteta navodi da je pravo na obrazovanje osnovno pravo djeteta. To pravo priznaje i Opća deklaracija o pravima čovjeka. No školovanje u nekim zemljama nije besplatno i stoga bi roditeljima moglo predstavljati financijski teret. Pogledajmo što u takvoj situaciji čine kršćanski roditelji, koji žele da im djeca nauče čitati i pisati bilo tokom redovnog školovanja bilo na neki drugi način.

Većina Božjih slugu o kojima izvještava Biblija znala je čitati i pisati. Isusovi apostoli Petar i Ivan bili su ribari židovske nacionalnosti, no biblijske su knjige napisali na grčkom, a ne na jeziku kojim se govorilo u Galileji. * Njihovi su se roditelji očito pobrinuli da im djeca steknu osnovnu naobrazbu. To je bio slučaj i s nekim drugim biblijskim piscima, poput pastira Davida, poljoprivrednika Amosa i Isusovog polubrata Jude, koji je najvjerojatnije bio tesar.

Job je znao čitati i pisati, a biblijska knjiga koja nosi njegovo ime otkriva da je Job poznavao i neke znanstvene činjenice. Iz Knjige o Jobu vidimo da se Job ponekad i pjesnički izražavao, što pokazuje da je bio vješt na riječima. Poznato je da su i prvi kršćani bili pismeni, jer su pronađeni komadi glinenih pločica na kojima su, po svemu sudeći, vodili bilješke o mislima iz Pisama.

Svi bi kršćani trebali povećavati svoju biblijsku spoznaju ukoliko žele ugoditi Bogu (Filipljanima 1:9-11; 1. Solunjanima 4:1). Da bi duhovno napredovali, trebaju marljivo proučavati Bibliju i na njoj temeljene publikacije. Bog se pobrinuo da njegova Riječ postoji u pismenom obliku, stoga od svojih obožavatelja očekuje da nauče što bolje čitati. Čitamo li Bibliju s razumijevanjem, lakše ćemo primjenjivati njene savjete. Naravno, neke njene dijelove možda moramo pročitati i više puta kako bismo u potpunosti razumjeli što smo pročitali i mogli duboko razmišljati o tome (Psalam 119:104; 143:5; Priče Salamunove 4:7).

“Vjerni i razboriti rob” brine se da Jehovin narod svake godine dobije stotine stranica korisnog štiva (Matej 24:45-47). Literatura koju dobivamo govori o obiteljskom životu, raznim kulturama, religiji, znanosti i mnogim drugim temama. Što je još važnije, te publikacije sadrže biblijske smjernice o duhovnim stvarima. No ako tvoja djeca ne znaju  čitati, bit će uskraćena za te veoma važne informacije.

Važno je naučiti i nešto o povijesti čovječanstva jer ćemo tako lakše razumjeti zašto nam je potrebno Božje Kraljevstvo. Korisno je znati i neke osnovne stvari iz zemljopisa. Biblija spominje mnoge zemlje, kao naprimjer Izrael, Egipat i Grčku. Zna li ih tvoje dijete pronaći na karti svijeta? Zna li pronaći državu u kojoj živi? Osobi koja se ne zna snalaziti na karti možda će biti mnogo teže služiti na nekom novom području koje joj se dodijeli (2. Timoteju 4:5).

Kršćanski starješine i sluge pomoćnici imaju mnoga zaduženja koja od njih zahtijevaju da su pismeni. Naprimjer, trebaju se pripremati za pojedine točke na skupštinskim sastancima. Trebaju voditi evidenciju zalihe literature i evidenciju o novčanim prilozima. Starješine i sluge pomoćnici teško bi kvalitetno ispunjavali ta zaduženja kad ne bi imali barem osnovnu naobrazbu.

U betelskim domovima diljem svijeta služe volonteri. Da bi mogli dobro surađivati s drugima i obavljati svoj posao, naprimjer prevoditi literaturu ili popravljati strojeve, ti volonteri moraju dobro poznavati svoj jezik te znati čitati i pisati. Budu li tvoja djeca jednom dobila priliku obavljati slična zaduženja, sigurno će trebati imati osnovnu naobrazbu. Koji su daljnji praktični razlozi zašto bi tvoje dijete trebalo ići u školu?

Siromašni ljudi možda ne mogu promijeniti neke svoje okolnosti. No ukoliko mi i naša djeca imamo određenu naobrazbu, to nam može pomoći da utječemo na neke stvari i izbjegnemo nepotrebne patnje. Mnogi nepismeni ljudi jedva preživljavaju. Dešava se da djeca, pa čak i roditelji umru zbog siromaštva, jer ne mogu platiti liječenje koje im je potrebno. Osobe koje imaju samo malu ili nikakvu naobrazbu često su pothranjene i žive u lošim stambenim uvjetima. Kad bi te osobe imale nekakvu naobrazbu ili barem bile pismene, vjerojatno bi donekle mogle promijeniti svoje uvjete života.

Nadalje, pismeni ljudi nisu toliko skloni praznovjerju. Istina je, doduše, da ima i obrazovanih i neobrazovanih ljudi koji su praznovjerni. No neobrazovane je osobe lakše obmanuti i iskorištavati, jer ne znaju pročitati pismeni dokaz koji pokazuje da ih se želi prevariti. Stoga su te osobe sklonije praznovjerju i prije će povjerovati da duhovni iscjelitelji mogu vršiti čudotvorna izlječenja (5. Mojsijeva 18:10-12; Otkrivenje 21:8).

Mnogi smatraju da je zarađivanje novca prvenstveni razlog zašto treba steći naobrazbu. No ima i obrazovanih ljudi koji su nezaposleni ili zarađuju premalo da bi imali ono osnovno. Zbog toga neki roditelji smatraju da se ne isplati školovati djecu. No svrha obrazovanja nije samo osposobiti dijete za neki posao; ono priprema dijete za život (Propovjednik 7:12). Osoba koja dobro poznaje svoj  jezik te ga zna čitati i pisati lakše će surađivati s medicinskim osobljem, državnim službenicima ili službenicima u banci, pa će joj to biti sasvim uobičajeno, a ne nešto čega se treba plašiti.

U nekim područjima djeca koja nisu pohađala školu mogu izučiti neki zanat i postati zidari, ribari, krojači ili nešto drugo. Premda je korisno da djeca izuče neki zanat, ukoliko nikada ne pohađaju školu vjerojatno neće naučiti dobro čitati i pisati. No ako najprije steknu osnovnu naobrazbu, a onda izuče neki zanat, sasvim sigurno će ih se manje iskorištavati i bit će sretnija u životu.

Isus iz Nazareta bio je tesar, a taj je zanat najvjerojatnije izučio uz svog poočima Josipa (Matej 13:55; Marko 6:3). Isus je bio i obrazovan, što pokazuje činjenica da je već s 12 godina vodio duboke razgovore s obrazovanim muškarcima u hramu (Luka 2:46, 47). To što je imao zanat Isusa nije sprečavalo da nauči i druge stvari.

Roditelji ponekad školuju samo sinove, ali ne i kćerke. Neki roditelji možda smatraju da je preskupo školovati još i kćerke te da će biti više koristi ako su cijeli dan kod kuće s majkom i pomažu joj. No nepismene su djevojčice na neki način hendikepirane. U publikaciji Poverty and Children: Lessons of the 90‘s for Least Developed Countries, koju je objavio  Fond Ujedinjenih naroda za pomoć djeci (UNICEF), stoji: “Brojne studije pokazuju da je obrazovanje djevojčica jedna od najboljih metoda suzbijanja siromaštva.” Obrazovane su djevojčice sposobnije za život i donose razboritije odluke, a to koristi cijeloj obitelji.

Statistika smrtnosti male djece u Beninu (zapadna Afrika) pokazuje da na 1 000 djece mlađe od pet godina nepismenim majkama u prosjeku umre 167 djece, dok majkama koje su završile srednju školu umre 38 djece. UNICEF zaključuje: “Dakle, stupanj obrazovanja presudan je faktor koji doprinosi smrtnosti male djece u Beninu, a i u čitavom svijetu.” To pokazuje da je školovanje djevojčica višestruko korisno.

U zemljama u kojima je to potrebno Jehovini svjedoci organiziraju tečajeve opismenjivanja za nepismene članove skupštine. * Na njima se pomaže osobama da nauče čitati, i to obično jezik kojim govore u svom kraju. Mogu li takvi tečajevi biti adekvatna zamjena za redovno školovanje? Treba li se skupština pobrinuti da tvoje dijete nauči čitati i pisati, a ima mogućnost pohađati redovnu nastavu u školi?

Točno je da tečajevi opismenjivanja koje organiziraju skupštine Jehovinih svjedoka  mnogima pomažu, no namijenjeni su odraslima koji u djetinjstvu nisu imali prilike ići u školu. Možda u njihovo vrijeme nije bilo škole ili njihovi roditelji nisu bili svjesni koliko je važno biti pismen. Kako bi pomogle takvim osobama, skupštine održavaju tečajeve opismenjivanja. No ti tečajevi nisu zamjena za redovno školovanje, niti je predviđeno da se na njima stekne osnovna naobrazba. Na tim se tečajevima ne uči matematika, povijest ili neke od prirodnih znanosti. Ti su predmeti obično sastavni dio redovnog školskog programa.

U Africi se tečajeve opismenjivanja pretežno organizira za ljude koji žele naučiti čitati svoj plemenski jezik, no rjeđe da bi naučili čitati službeni jezik zemlje. No redovna nastava u školama obično se odvija na službenom jeziku. Zbog toga djeca koja idu u školu imaju veću korist, jer nauče službeni jezik, a većina knjiga i druge literature napisana je na njemu. Premda djeca pored redovne nastave mogu pohađati i skupštinski tečaj opismenjivanja, on nije zamjena za školsku nastavu. Ne bi li stoga djeca, ako je ikako moguće, trebala pohađati redovnu nastavu u školi?

Muškarci koji predvode u zbrinjavanju duhovnih potreba skupštine trebaju biti uzorni kršćani. Oni trebaju ‘dobro predvoditi’ svoj dom, što uključuje i djecu (1. Timoteju 3:4, 12). ‘Dobro predvoditi’, između ostalog, znači poduzeti sve što se može kako bi se djeci pomoglo izbjeći sve što bi im kasnije otežavalo život.

Bog je kršćanskim roditeljima povjerio veliku odgovornost. Oni trebaju odgajati djecu u skladu s Božjom Riječi i pomoći im da “ljube znanje” (Priče Salamunove 12:1; 22:6; Efežanima 6:4). Apostol Pavao je napisao: “Zaista, ako se tko ne brine za one koji su njegovi, a posebno za svoje ukućane, odrekao se vjere i gori je od onoga koji nema vjere” (1. Timoteju 5:8). Brinuti se za djecu znači omogućiti im i adekvatnu naobrazbu.

Prevelik broj učenika, oskudna novčana sredstva ili slabo plaćeni nastavnici koji nisu motivirani poučavati razlozi su zašto djeca ponekad ne nauče u školi sve što bi trebala. Stoga je jako važno da se roditelji istinski interesiraju što njihova djeca uče u školi. Dobro je da upoznaju nastavnike svoje djece, i to naročito na početku školske godine, te da se posavjetuju s njima kako pomoći djeci da budu bolji učenici. Nastavnici će u takvom razgovoru moći osjetiti da se njihov trud cijeni, a onda će biti i motiviraniji dati sve od sebe dok djeci prenose znanje.

Obrazovanje je presudno za razvoj djeteta. “Mudri prikupljaju znanje”, stoji u Pričama Salamunovim 10:14 (NS). Naročito je mudro prikupljati biblijsku spoznaju. Pripadnici Jehovinog naroda — i mladi i stari — trebaju steći što više znanja kako bi mogli pomagati drugima u duhovnom pogledu i tako se ‘pokazati pred Bogom kao prokušani koji se nemaju čega stidjeti i koji se ispravno služe riječju istine’ (2. Timoteju 2:15; 1. Timoteju 4:15). Trebaju li, onda, tvoja djeca ići u školu? Sasvim ćeš sigurno zaključiti da trebaju, premda to uvelike ovisi o mogućnostima školovanja u tvojoj zemlji. No kršćanski bi roditelji trebali razmisliti o sljedećem važnijem pitanju: ‘Trebam li školovati svoje dijete?’ Slažeš li se da bi, bez obzira na to gdje živiš, odgovor na to pitanje trebalo biti odlučno ‘da’?