Idi na sadržaj

Idi na kazalo

 SAVJETI ZA OBITELJ | ODGOJ DJECE

Kako naći zajednički jezik s djetetom tinejdžerske dobi?

Kako naći zajednički jezik s djetetom tinejdžerske dobi?

U ČEMU JE PROBLEM?

Dok je vaše dijete bilo malo, pričalo vam je o svemu što mu se događalo u životu. Sad kad je zašlo u tinejdžerske godine zatvorilo se u sebe i ništa vam više ne govori. Kad pokušate s njim razgovarati, morate iz njega izvlačiti svaku riječ, a ponekad razgovor preraste i u žestoku svađu.

No budite uvjereni da možete naučiti komunicirati sa svojim tinejdžerom. Najprije razmotrimo dva čimbenika koja vam mogu otežati komunikaciju.

ZAŠTO SE TO DOGAĐA?

Dijete se želi osamostaliti. Nije lako postati zrela i odgovorna odrasla osoba. Dosad je vaše dijete, slikovito govoreći, sjedilo na suvozačevom mjestu, a sada polako dolazi vrijeme da sjedne za volan i nauči “voziti” opasnim putevima koji ga čekaju u životu. Dakako, neki tinejdžeri žele više slobode nego što bi je trebali imati, a neki roditelji daju djeci manje slobode nego što bi mogli, pa oko tog pitanja uvijek bude povuci-potegni. Takve situacije mogu biti mučne i roditeljima i djeci. “Mama i tata nadziru svaki moj korak”, potužio se 16-godišnji Nino. * “Ako mi ne budu dali više slobode, odselit ću se od kuće čim navršim 18 godina!”

Tinejdžer počinje zrelije razmišljati. Mala djeca puno toga shvaćaju doslovno i često gledaju na stvari crno-bijelo, no većina tinejdžera u stanju je dublje promišljati o svijetu oko sebe i vidjeti da stvari nisu uvijek samo crne ili bijele, nego znaju biti i sive. To mladoj osobi pomaže da nauči razborito prosuđivati. Kad je dijete malo, ima vrlo jednostavnu predodžbu o tome što je pravedno, a što nije. Ono razmišlja: “Mama je prelomila keks i pola dala meni, a pola braci.” Njegovo poimanje pravde svodi se na čistu matematiku. No kad dijete dođe u tinejdžerske godine, shvaća da u mnogim situacijama nije tako jednostavno prosuditi što je pravedno, a što nije. Naime, nije uvijek pravedno prema svima postupiti jednako. Katkad to može biti i potpuno krivo. U tinejdžerskim godinama dijete sve bolje razumije takva složena pitanja i uči misliti svojom glavom. No u čemu je onda problem? U tome što sve češće izražava neslaganje s vašim mišljenjem.

 ŠTO MOŽETE UČINITI?

Opušteno razgovarajte s djetetom. Koristite prilike da porazgovarate sa svojim sinom ili kćeri u opuštenoj atmosferi. Neki su roditelji primijetili da je dijete sklonije otvoreno s njima razgovarati u prilikama u kojima nisu okrenuti licem u lice, nego sjede ili stoje jedno pored drugoga, primjerice kad zajedno nešto rade po kući ili kad se voze u automobilu. (Biblijsko načelo: 5. Mojsijeva 6:6, 7.)

Nemojte držati duge prodike. Ne morate se raspravljati oko svake sitnice i tjerati mak na konac. Radije recite što imate reći — i onda prestanite govoriti. Kad dijete ostane samo, razmislit će o vašim riječima i vjerojatno će shvatiti što ste mu htjeli reći. Dajte mu vremena za to. (Biblijsko načelo: Mudre izreke 1:1-4.)

Slušajte i budite prilagodljivi. Kad vam dijete nešto govori, pažljivo ga slušajte i nemojte ga prekidati. To će vam pomoći da dobro razumijete što ga muči. Kad odlučite nešto reći, trudite se biti razumni. Budete li previše kruti i strogi prema djetetu, ono bi moglo doći u iskušenje da vam radi nešto iza leđa kako bi izbjeglo kaznu. Psiholog dr. Michael Riera u svojoj knjizi Ostanite povezani sa svojim tinejdžerom objašnjava: “Kad se roditelji tako ponašaju, djeca počnu živjeti dvostrukim životom. Govore roditeljima ono što bi željeli čuti, a istovremeno rade po svom kad ih mama i tata ne vide.” (Biblijsko načelo: Filipljanima 4:5.)

Ostanite mirni. “Kad se mama i ja oko nečeg ne slažemo, ona se vrijeđa na svaku moju riječ”, kaže 17-godišnja Kari. “Meni to digne tlak, pa se razgovor u tren oka pretvori u svađu.” Zato nemojte burno reagirati, nego pokažite djetetu da razumijete kako se osjeća. Naprimjer, umjesto da mu kažete: “Nemoj se brinuti oko takve sitnice!” radije mu recite: “Vidim da te to jako muči.” (Biblijsko načelo: Mudre izreke 10:19.)

Nastojte davati savjete, a ne nametati svoje mišljenje. Djetetova sposobnost prosuđivanja u neku je ruku poput mišića — treba se razvijati i jačati. Zato kad se dijete nađe u situaciji u kojoj ne zna kako bi trebalo postupiti, nemojte donijeti odluku umjesto njega, nego ga pustite da se malo pomuči i samo zaključi što bi valjalo učiniti. Porazgovarajte s njim o problemu, no dajte mu priliku da samo razmisli o tome kako bi ga moglo riješiti. Nakon što popričate s njim o tome, mogli biste mu reći: “Dakle, postoji više mogućnosti. Razmisli malo o svemu tome. Za dan-dva možemo ponovno porazgovarati, pa mi možeš reći kako bi ti volio postupiti i zašto misliš da je to ispravno.” (Biblijsko načelo: Hebrejima 5:14.)

^ odl. 7 U ovom članku imena su promijenjena.