Djela apostolska 1:1-26

1  U svojoj prvoj knjizi, Teofile, pisao sam o svemu što je Isus radio i učio od samog početka+  pa sve do dana kad je bio uznesen,+ nakon što je po svetom duhu dao zapovijedi apostolima koje je izabrao.+  Poslije svojih patnji on im je pružio mnoge neosporne dokaze da je živ.+ Ukazivao im se 40 dana i govorio im o Božjem kraljevstvu.+  Kad se jednom prilikom sastao s njima, zapovjedio im je: “Ne idite iz Jeruzalema,+ nego čekajte ono što je Otac obećao,+ ono o čemu sam vam govorio.  Jer Ivan je krstio vodom, a vi ćete uskoro biti kršteni svetim duhom.”+  Kad su se opet okupili, upitali su ga: “Gospodine, hoćeš li sada ponovno uspostaviti kraljevstvo u Izraelu?”+  On im je odgovorio: “Nije vaše da znate vremena i razdoblja koja Otac ima u svojoj vlasti.+  Ali kad sveti duh dođe na vas,+ dobit ćete snagu i svjedočit ćete+ o meni* u Jeruzalemu,+ po cijeloj Judeji i Samariji+ i do svih krajeva zemlje.”+  Nakon što je to rekao, bio je podignut pred njihovim očima i oblak ga je zaklonio, pa ga više nisu vidjeli.+ 10  I dok su netremice gledali u nebo kako on odlazi, iznenada su se pored njih pojavila dva čovjeka u bijelim haljinama+ 11  i rekla: “Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus, koji je bio s vama i koji je uzet na nebo, doći će na isti način na koji ste ga vidjeli da odlazi na nebo.” 12  Tada su sišli s Maslinske gore i vratili se u Jeruzalem.+ Ta se gora nalazi blizu grada, udaljena je onoliko koliko je bilo dopušteno putovati u subotu*. 13  Kad su stigli u Jeruzalem, popeli su se u gornju sobu u kojoj su boravili. Bili su to Petar, Ivan, Jakov, Andrija, Filip, Toma, Bartolomej, Matej, Alfejev sin Jakov, Šimun zvan Revni* te Jakovljev sin Juda.+ 14  Svi su se oni jednodušno i ustrajno molili, zajedno s nekim ženama+ te s Isusovom majkom Marijom i njegovom braćom.+ 15  Tih je dana Petar ustao među okupljenom braćom, kojih je bilo oko 120, i rekao: 16  “Braćo, trebale su se ispuniti riječi iz Pisama koje je sveti duh preko Davida prorekao o Judi,+ koji je doveo one što su uhvatili Isusa.+ 17  Juda je bio jedan od nas+ i bio je izabran da s nama vrši ovu službu. 18  (On je kupio njivu novcem koji je dobio za svoje nepravedno djelo.+ A potom se strmoglavio i tijelo mu se raspuknulo* te mu se prosula sva utroba.+ 19  To je postalo poznato svim stanovnicima Jeruzalema, pa je ta njiva na njihovom jeziku prozvana Akeldama, što znači “krvava njiva”.) 20  U Psalmima piše: ‘Neka njegovo prebivalište opusti i neka u njemu više nitko ne živi’+ i ‘Neka njegovu nadgledničku službu preuzme netko drugi’.+ 21  Dakle, treba ga zamijeniti jedan od onih koji su bili s nama cijelo vrijeme koje je Gospodin Isus proveo među nama – 22  otkako ga je Ivan+ krstio pa sve do dana kad je bio uznesen na nebo.+ Taj čovjek treba zajedno s nama svjedočiti o njegovom uskrsnuću.”+ 23  Tako su predložili dvojicu – Josipa zvanog Barsaba (kojeg su zvali i Just) i Matiju. 24  Tada su se pomolili rekavši: “Jehova*, ti koji poznaješ srca svih ljudi,+ pokaži koga si od ove dvojice izabrao 25  da dobije ovu službu i apostolstvo, jer je Juda sve to odbacio i otišao svojim putem.”+ 26  Zatim su izvlačili ždrijeb za njih+ i ždrijeb je pao na Matiju. Tako je on bio pribrojen jedanaestorici apostola.*

Bilješke

Ili: “bit ćete moji svjedoci”.
Ili: “na dan počinka”. Vidi izraz “dan počinka” u Rječniku. Udaljenost koja se smjela prijeći u subotu iznosila je nešto manje od 900 metara.
Ili: “Gorljivi”.
Ili: “i raspuknuo se po sredini”.
Odnosno na njega se gledalo kao na ostalu jedanaestoricu apostola.