U Bibliji piše: “Živi su svjesni toga da će umrijeti, a mrtvi nisu svjesni ničega” (Propovjednik 9:5; Psalam 146:4). Kad čovjek umre, jednostavno prestane postojati. Mrtvi ne mogu razmišljati niti mogu išta raditi ili osjećati.

“Prah si, u prah ćeš se i vratiti”

 Kad je jednom prilikom razgovarao s našim praocem, Adamom, Bog je objasnio što se s čovjekom događa nakon što umre. Budući da se Adam pobunio protiv Boga, on mu je rekao: “Prah si, u prah ćeš se i vratiti” (1. Mojsijeva 3:19, Jeruzalemska Biblija). Prije nego što ga je Bog stvorio “od praha zemaljskoga” Adam jednostavno nije postojao (1. Mojsijeva 2:7). Slično tome Adam se nakon smrti vratio u prah te je prestao postojati.

 Isto se događa i s ljudima koji umiru u današnje vrijeme. Biblija kaže: “Kakav je kraj sinovima ljudskim, takav je kraj i životinjama (...). Svi su postali od praha i svi se vraćaju u prah” (Propovjednik 3:19, 20).

Smrt ne mora biti kraj svega

 Smrt se u Bibliji često uspoređuje sa snom (Matej 9:24; Ivan 11:11-14; 1. Korinćanima 15:51). Čovjek koji čvrsto spava nije svjestan ničega što se oko njega događa. Tako ni mrtvi nisu ničega svjesni. No Biblija uči da Bog može, slikovito govoreći, probuditi mrtve i vratiti ih u život (Job 14:13-15). Stoga postoji nada za ljude koji su umrli. Za one koje će Bog uskrsnuti smrt nije kraj svega.